Šimićevi susreti

OPOMENA

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledom
rastajô od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

A. B. Šimić

Utemeljenje susreta

Početak je 60-ih godina prošloga stoljeća. Mlada grudska općina izrazito je nerazvijena. Nijednoga proizvodnog pogona ni na vidiku. Sve su ceste makadamske. Petrolejke su tek kapitulirale pred električnom rasvjetom. Izrazito seljačko stanovništvo uzgaja duhan, vinovu lozu i stoku. Radi se mukotrpno, živi se teško. Ni pedlja neobrađene zemlje. O kulturnim sadržajima ni riječi.
A onda, u takvu sredinu ulazi krupan književni i kulturni događaj – Šimićevi susreti. U Drinovcima, rodnome mjestu pjesnikâ braće Antuna Branka (1898.–1925.) i Stanislava Šimića (1904.–1960.), 3. svibnja 1964. održavaju se prvi Šimićevi susreti, njima u čast. Prva je to manifestacija takve vrste u Hercegovini.
Inicijativu za Šimićeve susrete dali su kulturni i politički radnici Hercegovine, Udruženje književnika SR Bosne i Hercegovine i Društvo književnika SR Hrvatske. Prvi službeni sastanak inicijatorâ održan je u jesen 1963. Na prvim Susretima otkrivena je spomen-ploča na rodnoj kući Antuna Branka i Stanislava Šimića, u dvorištu novoizgrađene osnovne škole njihova poprsja, a škola je ponijela njihova imena. Spomen-obilježja otkrili su Dragutin Tadijanović, u ime Društva književnika Hrvatske, Hamza Humo, u ime Udruženja književnika BiH, i Ivo Jerkić, predsjednik Kotarske skupštine Mostar. O drinovačkim pjesnicima te o značenju ove manifestacije govorili su D. Tadijanović, H. Humo, Ivan V. Lalić, tajnik Udruženja književnika Jugoslavije, Hasan Brkić, predsjednik Izvršnog vijeća BiH, i Andrija Sosa, predsjednik općine Grude. Uz više republičkih i kotarskih čelnika te sve predsjednike zapadnohercegovačkih općina na skupu su sudjelovali, uz navedene, i drugi brojni književnici: članovi Društva književnika Hrvatske – Tomislav Ladan, Milivoj Slaviček, Zlatko Tomičić, Miroslav Vaupotić; članovi Udruženja književnika BiH – Mak Dizdar, Ahmet Hromadžić, Čedo Kisić, Skender Kulenović, Izet Sarajlić, Duško Trifunović, Anđelko Vuletić.
Dok sam ja govorio, naslonjena na prozor, slušala me mati braće Šimić, napisao je Dragutin Tadijanović 29. listopada 1998. u svome pismu upućenom Vladi Bogutu i autoru ovih redaka, kao odgovor na njihovu molbu da se prisjeti prvih Šimićevih susreta. Bila je to 94-godišnja majka Vida. Slušali su Tadijanovića i ostale govornike i brojna rodbina Šimićevih, među kojima i braća dr. Jerko i Makso Šimić te oko 5.000 građana Hercegovine i susjedne Dalmacije. Sva ova
zbivanja objavljena su, između ostaloga, u zagrebačkom Vjesniku 5. svibnja 1964.

Vraćanje identiteta Susretima Sljedeće godine održani su drugi Šimićevi susreti, 1966. treći, a četvrti 1970. U razdoblju 1967.–1969. Susreti su obilježavani na lokalnoj razini, ponajviše u Osnovnoj školi Antuna Branka i Stanislava Šimića u Drinovcima, pa nisu brojeni. Susreti se nastavljaju održavati kontinuirano, s velikim brojem književnika i drugih uglednika. Godine 1983. održani su 17. Šimićevi susreti.
Kako 17. ako su prvi održani 1964.? upitali su se neki kulturni pregaoci iz Sarajeva. Kada smo im objasnili o čemu se radi, predložili su nam da priznamo i dvoje «male» Susrete, što je Organizacijski odbor Šimićevih susreta prihvatio i donio takvu odluku pa su 1984. održani 20. Susreti. Sve do tada, i još sljedećih pet godina, svake godine Susreti su bili obilježavani rednim brojem. Isticalo se to u programu Susreta, u pozivnicama na Susrete, na sceni, u medijima… Godine 1989. održani su posljednji Susreti koji su ispred sebe imali redni broj – 25. Šimićevi susreti. Od tada do danas Susreti su održavani svake godine, izuzev jedne u vrijeme Obrambenoga rata, bez oznake koji su po redu.
Čini mi se, a takvo mišljenje dijele i mnogi drugi, da je time Susretima učinjena nepravda. Najstarija je to književna manifestacija u Hercegovini, među prvima u BiH. Zašto se time ne ponositi? Susreti bez rednoga broja postali su okrnjeni, bezlični, bez punoga imena… Nitko književne, kulturne i dr. slične manifestacije, smotre, priredbe itd. nije prestao brojiti. Nitko osim nas. Gorani su se ove godine ponosili svojim 44. Goranovim proljećem. Kolika li je tek bila radost Sinjana na svoju 292. Sinjsku alku! Nadam se da će se i Gruđani ove godine ponositi svojim 42. Šimićevim susretima.
Brojni sudionici Godinama su na Susretima svoje pjesme čitali brojni pjesnici iz svih krajeva bivše Jugoslavije. U Drinovcima su se čule pjesme i na albanskom, mađarskom, makedonskom, slovenskom, čak i na rumunjskom jeziku. O Antunu Branku i Stanislavu Šimiću govorili su ugledni književnici.

U programima su sudjelovala brojna ugledna imena i iz drugih grana umjetnosti. Ne treba zaboraviti ni glumce i pjevače. I političarima je bilo drago doći u Šimićev rodni kraj. Sudionika je bilo zaista mnogo. Evo nekih imena, iz arhiva Šimićevih susreta i po sjećanju, bez titula, bez posebnih kriterija, od poletaraca do akademika: Ivo Andrić Lužanski, Zdenka Andrijić, Zlata Artuković, Goran Babić, Slavo Bago, Miloš Bandić, Stanislav Bašić, Midhat Begić, Sergije Beljajev, Ljubica Benović, Tomislav Marijan Bilosnić, Božidar Boban, Ranko Boban, Vjekoslav Boban, Miodrag Bogićević, Hasija Borić, Nenad Valentin Borozan, Josip Bratulić, Hasan Brkić, Rade Budalić, Diana Burazer, Kaća Čelan, Vladimir Čerkez, Zvane Črnja, Stjepan Čuić, Enver Ćemalović, Katica Ćulavkova, Oskar Davičo, Munib Delalić, Hasan Dervišbegović, Mak Dizdar, Branimir Donat, Doris Dragović, Enes Duraković, Todor Dutina, Enver Đerđeku, Mihajlo Đonović, Jakša Fiamengo, Jure Franičević Pločar, Božidar Gagro, Jure Galić, Anto Gardaš, Gradimir Gojer, Hasan Grapčanović, Petar Gudelj, Rešad Hadrović, Hasan Brkić, Dubravko Horvatić, Ahmet Hromadžić, Refi k Hukić, Hamza Humo, Zaim Imamović, Alija Isaković, Nikola Ivanišin, Ljubo Jandrić, Dragoljub Jeknić, Matko Jelavić, Dubravko Jelčić, Mato Jerinić, Ivo Jerkić, Trpimir Jurkić, Rešad Kadrović, Sokrat Kajević, Ivan Kalcina, Hanifa Kapidžić-Osmanagić, Ferid Karajica, Jure Kaštelan, Alija Kebo, Čedo Kisić, Uglješa Kisić, Enes Kišević, Ružica Komar, Radomir Konstantinović, fra Lucijan Kordić, Ivan Kordić, Zdravko Kordić, Veselko Koroman, Lada Kos, Ilija Kozić Ladin, Mirko Kraljević, Uroš Kravljača, Ismet Kreso, Vesna Krmpotić, Vuk Krnjević, Skender Kulenović, Dana Kurbalija, Todo Kurtović, Tomislav Ladan, Ivan L. Lalić, Zdenka Leko, Zdenko Lešić, Stjepan Lice, Ivan Lovrenović, Ivica Lovrić, Antun Lučić, Vitomir Lukić, Slavko Mađer, Mišo Marić, Zvonko Marić, Tonko Maroević, Nikola Martić, Slavko Mihalić, Nedjeljko Mihanović, Branko Mikulić, Cvjetko Milanja, Nikola Milićević, Petar Miloš, Mira Miljanović, Martina Mlinarević, Milan Mučibabić, Gertruda Munitić, Šimun Musa, Halima Mušić-Seratlić, Vladimir Nastić, Virgilije Nevjestić, fra Andrija Nikić, Zdravko Nikić, Anđelko Novaković, Iva Nuić, Nada Obrić, Mladen Oljača, Josip Osti, Luko Paljetak, Vlado Pandžić, Etela Pardo, Neđo Parežanin, Vesna Parun, Luka Pavlović, Vladimir Pavlović, Toni Pehar, Mile Pešorda, Božidar Petrač, Miro Petrović, Zvonko Petrović, Jovo Popara, Hamdija Pozderac, Vlado Puljić, Ćiro Rajič, Rizo Ramić, Muhsin Rizvić, Izet Sarajlić, Abdulah Sidran, Goran Simić, Milivoj Slaviček, Ružica Soldo, Ante Stamać, Branko Stojanović, fra Miljenko Stojić, Mile Stojić, Dara Stoiljković, Slavojka Sultanović, Krešimir Šego, Vlado Šegrt, Ivka Ševelj, Joško Ševo, Pero Šimunović, Neđo Šipovac, Jadranka Šipuš, Dubravka Škarica, Milan Škoro, Dragutin Tadijanović, Husein Tahmiščić, Arif Tanović, Milka Tica, Mijo Tokić, Ivan Tolj, Zlatko Tomičić, Stevan Tontić, Salih Trbonja, Duško Trifunović, Miroslav Vaupotić, Ante Vican, Mila Vlašić-Gvozdić, Stojan Vrljić, Andrija Vučemil, Radovan Vučković, Ante Vujević, Anđelko Vuletić, Igor Zidić, Vesna Zovko, Pero Zubac, Miralem Zupčević, Ante Žužul Marinović …

Ostali sadržaji

Slovo o Antunu Branku, ili obojici braće Šimić, a ponekad i neko drugo književno kazivanje, redovito je pratilo Šimićeve susrete. Uoči ili za vrijeme Susreta otvarane su brojne likovne i druge izložbe. Činjeno je to u grudskim školama, Hotelu Grude, Predionici i trikotaži Grutex Grude i sl., a u novije vrijeme u Franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu. Gruđanima i njihovim gostima predstavljena su djela Josipa Botteri-Dinija, Željka Bubala, Drage Bušića Šarića, hercegovačkih likovnih umjetnika, fra Blage Karačića, Vladimira Katića, Ante Kuduza, Ivana Lackovića Croate, Ante Ljubičića Cara, Stjepana Mikulića Bilog, Ismeta Mujezinovića, Virgilija Nevjestića, Mirana Palčoka, Vladimira Pandžića, Ćire Rajiča (fotografi je), Karla Afana de Rivere, slikara amatera s područja Gruda, studenata Likovne akademije iz Širokog Brijega, Antuna Branka Šimića (Život i književno djelo), Ive Tomažina (karikature), učenika grudskih osnovnih i srednje škole, Blaženke Zvonković Tomičić i drugih više ili manje afi rmiranih stvaratelja.
Predstavljanje knjiga također je bila jedna od čestih točaka u programu Šimićevih susreta. Predstavljana su djela Janka Bobetka, Jure Galića, fra Radoslava Glavaša, fra Lucijana Kordića, fra Ante Marića, Zvonke Marića, Petra Miloša, Ive Nuić, fra Bazilija Pandžića, Mile Pešorde, Ante Starčevića, Mile Stojića, Antuna Branka Šimića (novo izdanje Sabranih djela i hrvatskotalijansko izdanje Izabranih pjesama), Franje Tuđmana, Anđelka Vuletića i brojnih drugih autora.

Susreti su od početka bili prožeti i kulturno-zabavnim programom koji je u početku bio narodnjački, a kasnije umjetnički. Većina pojedinačnih imena koja su sudjelovala u ovom dijelu programa nabrojena je među sudionicima Susreta, pa ćemo ovdje dodati Dječji mandolinski orkestar Imotski, Djevojke s Neretve, folklorne grupe i ansamble Hercegovine, Hor 57 dječaka i djevojčica Bugojno, KUD Hrvoje Mostar, KUD Sloga Gorica, Mostarske kiše, Omladinski ansambl Breze, RKUD Abrašević Mostar, Simfonijski orkestar Mostar, Zbor Džemal Bijedić Mostar, Zbor Glazbene škole Lištica, Zbor Glazbene škole Mostar, Zbor Osnovne glazbene škole Grude itd. Niz dramskih predstava u danima Susreta izvele su kazališne kuće iz više gradova u BiH, te HNK iz Splita i Dubrovnika.
Ne tako čest, ali važan dio programa Šimićevih susreta činili su okrugli stolovi, znanstveni skupovi, savjetovanja, razgovori (Školovanje djece naših radnika privremeno zaposlenih u inozemstvu, Putovi daljnjeg razvoja kulturnih manifestacija u Hercegovini, Pisci Hercegovine i NOB, Poezija u suvremenom društvu, Mogućnosti scenske interpretacije pjesništva, Prošlost, sadašnjost i budućnost Šimićevih susreta, Život i djelo Antuna Branka Šimića …).

Nagrade

Afirmaciji Šimićevih susreta svakako su pridonijele i nagrade koje je dodjeljivao i dodjeljuje Organizacijski odbor Šimićevih susreta. Najstarija je godišnja Nagrada mladim pjesnicima.
Dodjeljuje se učenicima osnovnih i srednjih škola iz BiH i susjednih hrvatskih gradova, kao i studentima Sveučilišta Mostaru. Prve su nagrade dodijeljene 1970. godine i od tada se dodjeljuju svake godine. Prvi su dobitnici bili Nikola Martić i Mile Pešorda, 1971., Boro Bošnjak, Diana Burazer i Mile Stojić, 1972., Ljubica Benović, Miro Petrović i Josip Zubac, 1974., Zdravko Kordić, Milka Tica … Očito je da je Ocjenjivački sud dobro radio.
Godine 1979. Odbor je ustanovio dvogodišnju Nagradu Braća Šimić za književnu kritiku. U Pravilniku o dodjeljivanju Nagrade utvrđeno je, između ostaloga, da se nagrada dodjeljuje za književnu kritiku o piscu ili djelu iz književnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koja je objavljena u listovima i časopisima u SFRJ, da se dodjeljuje jednom autoru i da novčani dio Nagrade iznosi 20.000 dinara. Prvi laureat bio je Radomir Konstantinović (Beograd), drugi Midhat Begić (Sarajevo), treći Jure Kaštelan (Zagreb)... S nestankom SFRJ nestalo je i ove nagrade.
Najmlađa je godišnja Nagrada Antuna Branka Šimića koja se dodjeljuje za najbolju knjigu na hrvatskom jeziku objavljenu u prethodnoj godini. I ona je već postala tradicionalna. Utemeljilo ju je Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Na Šimićevim susretima, koji su suutemeljitelj Nagrade, predstavljaju se nagrađene knjige.

Mjesto i vrijeme održavanja

Rečeno je da su prvi Susreti održani u Drinovcima. U rodnome mjestu pjesnikâ ostat će sve ove protekle godine, ali će se uskoro proširiti i na općinsko središte, a kasnije i na susjedne općine (Imotski, Ljubuški, Posušje i Široki Brijeg) te Mostar. U novije vrijeme određeni programski sadržaji Susreta izvode se u svim onim mjestima za koja je A. B. Šimić bio vezan – u Drinovcima, u kojima je rođen i učio osnovnu školu, u Širokom Brijegu, gdje je završio tri razreda gimnazije, u Mostaru, gdje je nakratko nastavio školovanje, u Vinkovcima, gdje je položio četvrti i pohađao peti razred gimnazije, i Zagrebu, gdje je završio šesti i sedmi i započeo pohađati osmi razred, nastavio živjeti i stvarati i gdje je i umro.

Antun Branko Šimić umro je u Zagrebu, u bolnici na Zelenom Brijegu, 2. svibnja 1925. i pokopan na Mirogoju. Vjerojatno su datum smrti i godišnje doba bili razlozi zašto su prvi Susreti održani u nedjelju, 3. svibnja 1964. Susreti se nastavljaju održavati krajem svibnja (4., 5. i 6. Susreti), potom krajem lipnja (7., 8. i 9.), 10. i 11. održani su krajem listopada, 12. početkom prosinca, 13. i 14. sredinom studenoga, 15. i 16. vraćeni su u lipanj, sljedeći u svibnju ili lipnju, 1991. održani su u prosincu, a nakon toga ustalili su se sredinom lipnja (središnji dio programa izvodi se u Drinovcima u nedjelju koja je najbliža datumu rođenja A. B. Šimića 18. studenoga, Šimićevi susreti, pored Šimićeva rođendana, vežu se i uz obilježavanje Dana općine Grude (18. studenoga) koji je ujedno i Dan HZH-B i Dan Županije zapadnohercegovačke. Manje je bitno uza što su vezani, važnije je da se ustalilo vrijeme njihova održavanja.

Monografija kasni

Zapisano ostaje, nezapisano nestaje. Ono što nije zapisano, nije se ni dogodilo. Šimićevi su susreti ušli u peto desetljeće održavanja. U njihovu organizaciju mnogo su volonterskoga rada uložili, uz ostale, i Drinovčani i Gruđani, iz ljubavi prema A. B. i S. Šimiću i svojoj rodnoj grudi. Njihova imena nisam ni spomenuo u ovom tekstu. Zaslužili su, i treba ih navesti, u mnogo ozbiljnijem i podrobnijem radu koji bi se zvao Monografi ja Šimićevih susreta. Na njezinu pisanju treba početi ne sutra nego danas.
Volonterski rad jedan je od razloga što je arhiv Šimićevih susreta siromašan. Međutim, dobar je dio i očuvan. Godine 1981., nakon 14 održanih Šimićevih susreta, objavljen je zbornik Životvorno sunce – Šimićevi susreti. Pisan je na osnovi izvornih dokumenata i dnevnoga tiska koji je iz godine u godinu informirao o Susretima. Određeni dokumenti i fotografije mogu se naći i u privatnim arhivima. Tisak, radio i televizija mogu pružiti dragocjene informacije. Živi su i mnogi utemeljitelji Susreta, a osobito oni koji su ih niz godina organizirali. I tu je izvor informacija. Dakle, zasučimo rukave i uhvatimo se ukoštac s Monografijom – zbog A. B. i S. Šimića, zbog Susreta, zbog samih sebe!

Ljubo Leko

Ogranak matice hrvatske Grude, Godišnjak 2007., Broj 1., str.130-135.