Recepcija A.B.Šimića u Sloveniji

antun

Dr. sc. Jože Lipnik, prof. u miru
Pedagoški fakultet
Maribor, Slovenija

RECEPCIJA KNJIŽEVNOGA DJELA

ANTUNA BRANKA ŠIMICA

U SLOVENIJI (1954-2008)

Sažetak: U ovome nevelikom tekstu nastojim barem djelomice predočiti recepciju književnoga djela velikoga hrvatskoga pjesnika Antuna Branka Šimića u Sloveniji. Desetljećima su Slovenci pokazivali posebno zanimanje za njegovo književno djelo. Upoznavali su ga Slovenci ponajviše iz udžbenika za osnovne škole, srednjoškolskih čitanaka, izvornih hrvatskih knjiga i osobito iz njegovih prevedenih knjiga pjesama na slovenski jezik.

Ključne riječi: Antun Branko Šimić, Slovenci, recepcija, pjesnik, pjesništvo.

I.

Neprijepoma je činjenica da mnoge Slovenke i Slovenci cijene i vole pjesnika Antuna Branka Šimića. Moglo bi se reći da ga cijene i vole svi koji su upoznali, čuli ili pročitali barem jednu njegovu pjesmu. Najviše im se sviđaju: Opomena, Pjesnici te Hercegovina ("Pod zvijezdama su legla brda ... "), ali zasigurno ima i mnoštvo onih koji su očarani i drugim njegovim pjesmama iz zbirke Preobraženja ili se istinski dive njegovim pjesmama o siromasima, te nekim religioznim i misaonim pjesmama.
Premda je Antun Branko Šimić" hrvatski pjesnik (književnik), mnogi ga ljudi diljem svijeta smatraju svojim jer pripada svima koji ga vole i doživljavaju kao svoga pjesnika, zato što za istinske pjesme nema granica. I sam ga smatram svojim, divim mu se i volim neizmjerno njegove pjesme premda te svoje osjećaje ne bih trebao isticati u skladu s načelima znanstvenoga rada, ali ne mogu ih zaobići, jer čovjek kad upozna pjesnika Antuna Branka Šimića, odmah mu se nade blizu srca. 2

* * *

U dugogodišnjoj učiteljskoj, profesorskoj i znanstvenoj praksi upoznao sam kao slavist mnoštvo književnika, te su m(neki više, a drugi manje kod srca, ali Antun Branko Šimić, tvorac poznate pjesme Pjesnici, da je napisao samo prvi stih, osigurao bi počasno mjesto:

Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu

Divljenja je dostojna ta pjesma koja prekrasno zvuči na hrvatskome, ali i na slovenskome te zasigurno i na drugim jezicima. Lako se prevodi, lako je razumijemo, a lako i obuzme srca i misli svojih čitatelja.

* * *

Izdvojio sam pjesmu Pjesnici, kao svoju, "vlastitu", najdražu, ali najbolje recipirana pjesma Antuna Branka Šimića medu Slovencima je Opomena, koju su mnogi slovenski naraštaji osnovnoškolaca u izvornome obliku, na hrvatskome jeziku, učili napamet. Privlačila je desetljećima posebnu pozornost, pa je također izdvajam pokazujući još jednom i osobno zadovoljstvo i divljenje:

Čovječe pazi
da ne ideš malen ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

Upućena je opomena svakom čovjeku dobre volje koji vodi brigu o temeljnim životnim načelima, duboko svjesnu da prema drugim ljudima i sebi treba biti čovjek. Život je kratak i treba ga ljudski iskoristiti, prosvijetliti sebe iskonskom svjetlošću nastojeći da nikada čovjek ne zaboravi druge s kojima mu je namijenjen ovozemaljski život. Čovjek na kraju života, ako je živio pošteno, volio druge ljude, nema za čim žaliti, zato što odlazi s ovoga svijeta. Rastanak "sa zvijezdama" ne treba biti tužan jer sretan je samo čovjek koji je činio dobra djela, bio dobročinitelj, te sebi osigurao odlazak u vječnost. Odlazi "sav u zvijezde" umjesto "u prah".
Uz takve poruke velikoga pjesnika osjeća se i svaki istraživač sretnim i motiviranim za istraživanje njegove recepcije u okolnostima gdje žive još uvijek mnogi kojima je do lijepe,' pjesničke riječi koja čovjeka čini čovjekom, koja može uči niti život ljepšim te bogatijim, posebice danas kada je ljudski život svakodnevno opterećen raznim životnim nevoljama.

* * *

Pisati o recepciji hrvatskoga pjesnika Antuna Branka Šimića za svakoga je stručnjaka i znanstvenika velik izazov, a pisati o tome kako pjesnika poznaju izvan njegova zavičaja i domovine - još je zahtjevniji posao: primjerice, o tome da je taj pjesnik vrlo popularan u Sloveniji, 3 Odmah na početku potrebno je istaknuti dvije komponente: vlastito poznavanje pjesnika i literaturu o pjesniku. Vlastito znanje nikada ne može biti dostatno, pa je potrebno istraživati dostupnu literaturu i druge izvore.
Prvi tekstovi o Antunu Branku Šimiću napisani su u Sloveniji u trećem desetljeću 20. stoljeća. Stekao je još za života prijatelje i čitatelje, a njegova prerana smrt tužno je odjeknula medu svima koji su dobro shvatili da odlazi veliki pjesnik. 4

II.

Presudna je za recepciju nekoga pisca njegova zastupljenost u nastavi (školi), a pjesnika Antuna Branka Šimića u Sloveniji su ponajprije upoznavali učenici osnovne škole, pa je postao opće poznat pjesnik. U udžbenicima (čitankama) za hrvatski jezik ("srpskohrvatski" ,- bio je naziv nastavnog predmeta) 5 nalazimo pjesme,Antuna Branka Šimića još 1954. kada mu ni u Hrvatskoj nije pridavana značajna pozornost jer su vlast imali oni koji se i nisu slagali s Antunom Brankom Šimićem za njegova kratkog života, 6 a zasigurno im je smetalo što je u svojim kritičkim tekstovima ismijavao komuniste i što je rođen u Hercegovini na koju se tada gledalo kao na zemlju iz koje mogu doći samo žestoki protivnici Jugoslavije i vladajućih komunista.
Janko Jurančič u udžbeniku Srbsko in hrvaško berilo, 7 DZS, Ljubljana, 1954, ukratko je predstavio pjesnika Antuna Branka Šimića i dvije njegove pjesme u originalu: Siromasi koji jedu od podne do podne i Zemlja. Nije pridodao nikakav metodički instrumentarij, što i nije u toj čitanci bilo uobičajeno. Mora se istaknuti da je ponuđen zanimljiv životopis, popis glavnih djela te pjesnikova "umjetnička orijentacija", što je za ono vrijeme bilo značajno i također neobično, posebno kada se ima na umu da u drugim jugoslavenskim republikama nije se Antunu Branku Šimiću poklanjala gotovo nikakva pozornost u školama, pa ni u Hrvatskoj, čijoj je književnosti pripadao, a hiti u Bosni i Hercegovini u kojoj je rođen. 8 Navodim taj zapis koji je objavljen na slovenskom jeziku, a preveo sam ga za ovu prigodu:

"Rodom je iz Drinovaca u Hercegovini. Gimnaziju je polazio na Širokom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i u Zagrebu. U osmom razredu napusti o je školovanje i nakon toga je živio kao novinar i književnik, često u velikom siromaštvu što je ubrzo slomilo njegovo zdravlje. Već kao gimnazijalac objavljivao je feljtone u Obzoru, a kasnije je objavljivao pjesme, kritike i književne studije u raznim časopisima (Glas Srba, Hrvata i Slovenaca, Jugoslavenska njiva, Hrvatska prosvjeta,. Plamen, Grič, Suvremenik idr.). 1 sam je osnovao i uređivao nekoliko časopisa u kojima je zagovarao svoje nazore o umjetnosti: Vijavica, 1918; Juriš, 1919; Književnik, 1924-1925, koji je nakon pjesnikove smrti pokušao produžiti njegov mladi brat Stanislav Šimić, ista tako pjesnik i kritičar. Umro je u Zagrebu. - U prvim pjesmama je pod utjecajem europskoga, pogotovo njemačkog ekspresionizma, dok je kasnije, pod utjecajem sustavna studija europskih književnosti, sve dublje upoznavao bit ljepote i stvorio svoj umjetnički izraz, prelazeći u refleksivno-socijalnu liriku. Njegove kasnije pjesme odlikuje jezgrovitost izražavanja koju je u kritikama tražio i od drugih pjesnika. Oštro je napadao književne autoritete (Vdrić, Nazor).
Djela: Preobraženja, 1920; Izabrane pjesme, 1933; Pjesme, 1950." 9

Premda je Jurančić ispustio i neke druge autoritete koje je razgovijetno kritizirao Antun Branko Šimić, to što je navedeno svjedoči i o hrabrosti autora toga udžbenika. Budući da su te tekstove u gimnazijskim (odnosno osnovnoškolskim) 10 čitankama učenici morali naučiti i za ocjene (ispite) iz književnosti, iznosim neosporne tvrdnje da su u pedesetim godinama 20. stoljeća slovenski učenici bolje poznavali pjesništvo velikoga hrvatskoga književnika Antuna Branka Šimića nego hrvatski učenici. 11

* * *

Nakon Jurančićeva predstavljanja Antuna Branka Šimića u čitankama vrhunski je doprinos podignuću njegove recepcije u Sloveniji omogućila Mila Vlašić-Gvozdić, odlična hrvatska i slovenska pjesnikinja, ponajprije u učeničkoj vježbenici (Vadnici srbohrvatskega/hrvatskosrbskega jezika v slovenskih osnovnih šolah) 12 objavljivanjem pjesama Opomena i Hercegovina (kraća pjesma: "Pod zvijezdama ... "). 13 Budući da je ona u Sloveniju stigla iz Šimićeva zavičaja, obližnjih Sovića i Mostara, 14 jasno se pokazalo njezino veliko nadahnuće u predstavljanju Antuna Branka Šimića u slovenskim školama. Uz pjesme je priključila sliku i bilješku o pjesniku te pozorno oblikovan metodički instrumentarij koji je sačinjen od pitanja i zadataka učenicima te objašnjenja nepoznatih riječi na vdo dobrome hrvatskom jeziku. Donosim kratku bilješku koja pokazuje i emotivni odnos autorice udžbenika Mile Vlašić-Gvozdić prema pjesniku Antunu Branku Šimiću:

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ (1898-1923),
BOSNA I HERCEGOVINA - Drinovci

Jedan je od najvećih hrvatskih pjesnika. Njegova poezija u svojoj dubini nosi pravo lice stvarnosti, utkana je u škrti kamen zapadne Hercegovine na kome su žuljave ruke stvori!e plod duha na i vinove loze. Za svoga života izdao je knjigu Preobraženja i pokreče književne listove Vijavica, Književnik i Juriš. Prerano je njegovo stvaralaštvo bilo prekinuto. Umro je u Zagrebu, u bolnici za tuberkulozne.
U počast pjesniku, u svibnju 1964., održani su prvi Šimićevi susreti, pjesnička manifestacija u njegovu rodnom mjestu.
Antun Branko Šimić svojim je djelom pokazao da nije išao malen ispod zvijezda i nama je ostavio tu poruku."

Autorica je zapravo vrlo jednostavno, a iznimno simpatično predstavila Antuna Branka Šimića. Time je uspostavila i motivaciju učenika za čitanje njegovih pjesama. Osobito potiče učenike da u međusobnom razgovoru obrazlože misao koja je iskazana jednostavnim i divnim stihovima:

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Navodi učenike na zaključak da pjesnik opominje čovjeka na njegove ljudske dužnosti kako ne bi bezglavo išao "malen ispod zvijezda". Temeljne pjesnikove misli dovodi li svezu sa "životom" i nakon smrti, te učeničkim budućim zanimanjem, svakodnevnim razmišljanjem o tome kako bi čovjek mogao biti koristan drugim ljudima i ostati po svojoj ljudskosti u uspomenama mlađih od sebe. Obvezatni je zadatak za domaći rad bio i učenje pjesme napamet, recitiranje i sastavljanje govorne vježbe koja ima naslov: I ja ću dati od sebe sve što mogu. Želim živjeti da bih koristio drugima. Nakon interpretacije pjesme Hercegovina učenicima je ponuđen zadatak da u stihovima ili prozi pišu o svom zavičaju. 15

* * *

Godine 1974. Zavod SR Slovenije za školstvo izdao je Vzorec časovne razporeditve učne snovi za Srbohrvatski jezik v 5., 6., 7 in 8. razredu osnovne šole (Uzorak godišnjega izvedbenog plana nastave srpskohrvatskoga jezika u 5., 6., 7 i 8. razredu osnovne škole). Nastavno je gradivo bilo raspoređeno u 100 lekcija, a 93. lekcija posvećena je Antunu Branku Šimiću, i to njegovim pjesma Opomena i Hercegovina. Riječ je o sustavnom i zanimljivom školskom pristupu koji ponajprije predviđa interpretativno čitanje pjesama sa svrhom dovođenja učenika do što boljega doživljaja pjesama koji bi se tijekom nastavnoga procesa trebao još više poboljšati, omogućiti duboku spoznaju, cjelovito razumijevanje pjesama. U školskom pristupu pjesmi Opomena predviđeno je iznijansirano obrazlaganje glavnih misli, a uz interpretaciju pjesme Hercegovina nastojalo se što uspješnije razotkriti pjesnikovo modernističko (avangardno) pjevanje o svojoj rodnoj Hercegovini, kako prije njega nitko nije pjevao u hrvatskoj književnosti o svome zavičaju. Na kraju je bila uputa i za rješavanje zadataka iz radne bilježnice da bi se konačno ostvarili nastavni ciljevi školskoga pristupa Šimićevim pjesmama u slovenskim školama.
Budući da je Mila Vlašić-Gvozdić bila autorica udžbenika, radne bilježnice i izvedbenoga nastavnog plana, nije teško prepoznati složenost i usustavljenost osnovnoškolske recepcije pjesama Antuna Branka Šimića. 16 Trebalo bi još pridodati da su izvorne knjige pjesama Antuna Branka Šimića bile i redovita domaća učenička lektira.
Važno je istaknuti i da je autorica Mila Vlašić-Gvozdić gotovo i svaki tjedan sudjelovala na različitim seminarima za nastavnike hrvatskoga jezika u cijeloj Sloveniji; a najčešća tema njezinih predavanja bile su pjesme Antuna Branka Šimića. Redovito je u posebnom zanosu i recitirala njegove pjesme: Opomena, Hercegovina i Pjesnici. Nije zaboravljala "svog Šimića" ni u mnogim radijskim i televizijskim emisijama niti u intervjuima koje je imala u slovenskim dnevnim listovima i revijama. Nastupala je sa svojim studentima na mnogim priredbama, a u skladu s očekivanjima - Antun Branko Šimić bio je nedvojbeno najzastupljeniji i najomiljeniji hrvatski pjesnik, čije su stihove svi slušali s velikom pozornošću.
Velike su zasluge Mile Vlašić-Gvozdić za promidžbu pjesama Antuna Branka Šimića u razdoblju od 1972. do 1992., ali nezaboravne su i zasluge Janka Jurančiča u razdoblju od 1954. do 1972. Zanimljivo je da oboje u svojim udžbenicima izlažu pojedinosti iz , pjesnikova života. U Juramčičevu udžbeniku više je bilo činjenica o načinu pjesničkoga stvaranja, a Mila Vlašić-Gvozdić u svom je udžbeniku poklonila više pozornosti pjesnikovim hercegovačkim nadahnućima, što je i razumljivo kad se znade da je i ona iz Hercegovine (pa da je u prijateljstvu s njegovom širom obitelju). Ipak, oba udžbenika izvrsno, svrhovito predstavljaju Antuna Branka Šimića kao značajnoga hrvatskoga pjesnika iz Hercegovine.
Četrdesetak slovenskih naraštaja, svi oni koji su išli u osnovnu školu od 1954. do 1992. dobro su naučili tko je bio Antun Branko Šimić, a zasigurno su vrlo rijetki koji nisu napamet naučili barem pokoji njegov stih. Budući da poznajem dobro nastavu književnosti i u drugim bivšim jugoslavenskim republikama, smatram da imam dovoljno dokaza za tvrdnju da je Antun Branko Šimić imao po najbolju 17 osnovnoškolsku recepciju u Sloveniji u drugoj polovici 29. stoljeća (izrijekom: 1954-1992). 18

* * *

Antun Branko Šimić imao je istaknuto mjesto i u završnim razredima slovenskih srednjih škola, posebice gimnazija. 19 To je bilo u okviru obvezatne zastupljenosti svih nacionalnih književnosti u tzv. "jugoslavenskoj jezgri". Budući da su slovenski srednjoškolci već dobro pozna vali pjesme Antuna Branka Šimića još iz osnovne škole, 20 bez posebnog istraživanja može se zaključiti da je bio najdraži pisac iz književnosti ostalih naroda koji su živjeli u tadašnjoj državi. Nema dvojbe da njegove pjesme nije trebalo nametati srednjoškolcima za interpretaciju jer su ih svi voljeli.
U skladu s time nema potrebe ni za opsežnijim komentira njima srednjoškolske recepcije pjesama Antuna Branka Šimića kojima se poklanjala vrlo značajna pozornost i na slovenskim studijima knji­ževnosti.

* * *

Profesori i nastavnici književnosti su voljeli interpretirati pjesme Antuna Branka Šimića. Gotovo da nema u Sloveniji učitelja, nastavnika razredne nastave ni profesora slovenskoga jezika i književnosti koji nisu naučili kako bi u školi trebalo pristupiti hrvatskom književniku Antunu Branku Šimiću i prema kraćenom izdanju opsežne Rosandićeve knjige Metodika književnog odgoja i obrazovanja (Zagreb, 1986.) koju je autor ovoga teksta preveo i preradio za slovenske potrebe te objavio u Mariboru pod naslovom Metodika književne vzgoje. 21 Premda Rosandić ne nudi interpretaciju njegovih cjelovitih antologijskih pjesama, za koje mnogi i u Sloveniji smatraju da pripadaju najsjajnijim pjesmama koje je čovjek napisao, pristupa pjesniku Antunu Branku Šimiću s nekoliko polazišta i posvećuje mu. značajnu pozornost. Između ostaloga, spominje ga osam puta i to u svezi: s Kaštelanovim esejističkim radom, interpretacijom filma u školi, analizom kompozicije teksta, motivacijom za čitanje pjesama te u svezi s temom i motivom lirske pjesme. Moj slovenski prijevod Rosandićeve Metodike 22 posebno je usmjerio pristup književnom djelu Antuna Branka Šimića u povezanosti s nastavnim filmovima koji značajno mogu utjecati na recepciju književnih djela, premošćujući današnje granice između mladog čovjeka i književnosti. Nema dvojbe da je metodička literatura utjecala na suvremenu recepciju Antuna Branka Šimića u Sloveniji jer je pozitivno utjecala na prosvjetne djelatnike. Moglo bi se govoriti s današnjih gledišta, u okolnostima kad nespretne i nesretne politike pokušavaju odmaknuti i od prijateljske susjedske kulturne suradnje, da su mnogi "zaboravili" da Antun Branko Šimić dolazi s jugoistoka, čime želim istaknuti da upravo takav pjesnik odlučno i plodonosno opominje ljude, i iza jedne i druge granice, da budu ljudi koji ce jednoga dana "umjesto u prah" bez žaljenja "prijeći u zvijezde".

III.

Nakon predstavljanja četrdesetogodišnje vrlo uspješne školske recepcije pjesama Antuna Branka Šimića usmjerujem se na istraživanje recepcije prijevoda u kojoj uglavnom sudjeluju odrasle osobe, književni kritičari, znanstvenici i prevoditelji. Krenuo sam u to istraživanje vrlo ambiciozno i s posebnim zadovoljstvom premda sam brzo naišao na iznenađujuće zapreke, koje. se očituju ponajviše u nedostatku knjiga u knjižnicama, u međuvremenu "istrošenih" ili zagubljenih, a nove nisu nabavljene. Opće poznati su to problemi koji nisu karakteristični samo za Sloveniju, nego, moglo bi se reći, za cijeli svijet.
U COBISS-u sam pronašao dvadeset kataloških jedinica o Antunu Branku Šimiću u slovenskim knjižnicama. Samo su dvije na slovenskom jeziku, a ostalo je na hrvatskome i drugim jezicima (njemačkom, talijanskom .. .). Medu praktičnim obavijestima navodi se da knjige Antuna Branka Šimića imaju neke velike knjižnice, pojedine samo u jednoj knjižnici, nekih uopće nema više u slovenskim knjižnicama, pa je današnjim čitateljima teško do knjiga Antuna Branka Šimića u Sloveniji.
COBISS pokazuje koje se knjige Antuna Branka Šimića te knjige u kojima su zastupljena njegova književna djela nalaze u slovenskim knjižnicama. Istaknuti su naslovi i mjesta gdje su knjige na raspolaganju: 23

  • Pjesme i proza (Miklošičeva knjižnica - FPNM Maribor, FF Ljubljana, Slovanska knjižnica Ljubljana, Univerzitetna knjižnica Maribor, Osrednja knjižnica Kranj).

  • Prazno nebo: odabrane pjesme (Osrednja knjižnica Kranj, Knjižnica Mirana Jarca Novo mesto, Goriška knjižnica Franceta Bevka Nova Gorica, Pokrajinska in študijska knjižnica Murska Sobota).

  • Antologija srpskohrvatske posleratne lirike (Pri nas ni izvoda.).

  • Kroatische Dichtung: eine Auswahl moderner Lyrik in deutscher Obertragung (Tudi te knjige ni.).

  • Pjesme (Slovanska knjižnica Ljubljana).

  • Stihovi i proza (NUK, FF Ljubljana, Slovanska knjižnica Ljubljana, Univerzitetna knjižnica Maribor).

  • Mržnje: ples duša u.1 (jednom činu (Forum: mjesečnik razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ISSN: 0015-8445).

  • Pesmi (NUK, FF Ljubljana, Slovanska knjižnica Ljubljana .. .).

  • Izabrane pjesme (FF Ljubljana).

  • Djela (Osrednja knjižnica Kranj, Knjižnica Mirana Jarca Novo Mesto, UKM Maribor).

  • Stupore nel mondo = Čuđenje u svijetu (Con testi originali a fronte, 50 brani d'un classico della poesia moderna croata), (Osrednja knjiž. S.Yilharja - Biblioteca Centr., Koper).

  • Pjesme i kritike (Osrednja knjižnica Kranj).

  • Sabrana djela (Slovanska knjižnica Ljubljana, Miklošičeva knjižnica - FPNM Maribor).

  • Tijelo i mi (izbor iz djelaJ (FF Ljubljana).

  • Sto godina Antuna Branka Šimica: zbornik radova (FF Ljubljana).

  • Pjesme i eseji-(Univerzitetna knjižnica Maribor, Mariborska knjižnica)

  • Preobraženja: slobodni stihovi: pesme o telu (NUK).

  • Poezija (NUK, Knjižnica Mirana Jarca Novo mesto).

  • Izbor iz hrvatske lirike 20. stoljeca: Antun Branko Šimic, Tin Ujevic, Nikola Šop, Drago Ivaniševic, josip Pupačic (NUK).

  • Preobrazbe = Preobraženja (NUK, FF Ljubljana, Slovanska knjižnica Ljubljana .. .).

Očekivao sam više kataloških jedinica, ali razdoblje od sedamnaest godina bilo je dostatno da mnoge knjige nestanu s prenapučenih polica, Zastupljenost drugih stranih pisaca možda je igora. Slovenija je također jedno vrijeme bila na pu tu svojevrsne kulturne samoizolacije, ali pjesnika Antuna Branka Šimića ne ce nikada potisnuti iz blizine srca onih koji su ga prihvatili još u osnovnoškolskoj životnoj dobi.
Iz navedenoga se popisa vidi da su na slovenskome tiskane dvije knjige pjesama Antuna Branka Šimića. Obje su dobile pohvalne kritike i stekle su značajno čitateljstvo, ali i znakovito je da su od prve prevedene knjige Pesmi (1975.) do druge Preobrazbe = Preobraženja (2006.) protekla čak tri desetljeća.
Prvi književni prijevod na slovenski obuhvaća izabrane pjesme iz više pjesničkih zbirki, dok drugi prijevod predstavlja cijelu Šimićevu zbirku Preobraženja/Preobrazbe u originalu i prijevodu.
Slovenski prijevodi pjesama Antuna Branka Šimića dostupni su u mnogim knjižnicama, dok su sva ostala djela u originalu i drugim prijevodima) samo rijetko zastupljena. 24 budući da u originalu čitaju njegove pjesme danas jedino dobri poznavatelji hrvatskoga jezika, u prijevodu na slovenski njegove pjesme mogu uspješno recipirati mnogi čitatelji. Posebice je izazovna za čitatelje posljednja knjiga Preobrazbe = Preobraženja iz godine 2006. jer je tiskana na slovenskome i hrvatskome jeziku.

* * *

Prva prevedena knjiga Pesmi (1975.) Antuna Branka Šimća imala je vrlo veliku recepciju jer je služila sve do 1992. i kao školska lektira. Objavljena je u izdanju Obzorja. 25 U njoj su izabrane pjesme iz zbirke Preobraženja i ciklusa Siromasi i Pjesme o tijelu. 26
Postavljano je ono dob no pitanje što nije u cjelini objavljena barem ta najbolja pjesnička zbirka hrvatske književnosti u 20. stoljeću, ali u svakom slučaju to je bio povijesni iskorak za dobro povezivanja slovenske i hrvatske književnosti. Pjesme je pozorno izabrao i izvrsno preveo na slovenski Veno Taufer, koji se dokazao kao izvrstan poznavatelj i slovenskoga i hrvatskoga jezika, profinjeni prevoditelj kOji je pravodobno osjetio vanjštinu i posebice nutrinu svake pjesme Antuna Branka Šimića. Prilagodio je svoje odlične prijevode, zapravo prepjeve, neobičnom grafičkom izgledu izvornih pjesama. Opsežnu i vrlo zanimljivu popratnu studiju Presenetljiva sodobnost pesništva A. B. Šimića (1898-1925) napisao je Janez Rotar: razložito, obrazloženo, potkrijepljeno i poticajno za čitanje.

* * *

Druga Šimićeva knjiga tiskana je godine 2006. na slovenskome i na hrvatskome jeziku: Preobrazbe = Preobraženja. Prevoditeljica je na slovenski Ines Cergol, a vrlo je lijep, izvrstan, uzoran, motivirajući popratni tekst napisao istaknuti hrvatski književnik Mile Pešorda, također rođen u zavičaju Antuna Branka Šimića, u Grudama. To je zajedničko izdanje Nakladnoga društva Hadriaticum iz Kopra i Nakladnoga društva Hrvoje iz Zagreba. Knjiga je u cjelini dvojezična: sve pjesme, popratria studija, korice itd. Istaknuta je na kraju pogovornoga teksta i napomena da je to i prvo cjelovito izdanje Šimićevih Preobraženja:
"Ovo je prvo slovensko cjelovito, i ujedno prvo dvojezično, izdanje Preobraženja nastalo uz 85. obljetnicu njihova prvotiska. Uređeno je na osnovi izdanja iz 1920. i dvaju izdanja Šimićevih Sabranih djela, prvoga u redakciji Stanislava Šimića, a drugoga u redakciji Dubravka Jelčica i Nedjeljka Mihanovića." 27
Ta je napomena izazvala dvojbe i čvrsta pitanja jer su oba izdanja izazvala negativne kritike. Budući da je Stanislav Šimić priređivao bratova Sabrana djela u bolesničkom krevetu tijekom čestih nesvjestica i strašnih mučnina), upravo gubeći dvogodišnji rat s leukemijom, može se ljudski imati razumijevanja za neke njegove propuste, ali ono što je učinio priređivač Nedjeljko Mihanović, nije moglo proći: bez žestokih riječi nasljednika autorskih prava, službenih i neslužbenih zaštitnika umjetničkoga djela nakon što su vidjeli sve što je nedopustivo učinio te bez opće javne osude dotičnoga "uneredivača".28 Svaka intervencija u umjetničkim djelima, u ovom slučaju nevjerojatno "poboljšavanje" iznimnih umjetničkih djela Antuna Branka Šimića, zaslužuje prikladnu kaznu svugdje, a pozivati se na takvoga "stručnjaka" 29 nije dobro u svijetu gdje vrijede stroga načela zaštite umjetničkih djela, što nedvojbeno smatram da je i demokratska Slovenija. Tim gore što je svima koji su radili na ovome izdanju bilo na raspolaganju već nekoliko kritičkih izdanja Preobraženja i drugih pjesama Antuna Branka Šimića,30 ali i svojevrsna opomena "pjesnikova nećaka, službenoga (opunomoćenoga) zastupnika obiteljske skrbi i nositelja obveza zaštite njegova imena i književnoga djela," diljem svijeta prema međunarodnim zakonima. 31 Suzdržavamo se od ocjena prije konačne raščlambe koja ce pokazati ima li ili nema u ovome slovenskom dvojezičnom izdanju Mihanovićevih neprihvatljivih promjena pjesama Antuna Branka Šimića premda se ne može ispustiti pitanje prevoditeljici zašto je zaobišla kritička izdanja pjesama Antuna Branka Šimića koje je priredio Vlado Pandžić. 32
Prevoditeljica Cergol fino je istaknula "asketski Šimićev jezik", njegov slobodni stih, specifičan ritam i melodiju, pa moglo bi se reći, sva najvažnija obilježja njegova pjesništva koje je trebalo respektirati tijekom prevođenja njegovih stihova. Napomenula je kako su joj u prevođenju od velike pomoći bili savjeti i sugestije akademika Zlobeca, koji je 70-ih godina 20. stoljeća uspješno ci neusporedivo bolje!) prevodio Šimićeve pjesme uvrštavajući ih u Antologiju hrvatskoga pjesništva koju je priredio na. slovenskom jeziku. Njezino poznavanje hrvatskoga jezika nije na onoj razini koja bi joj omogućila velike prevoditeljske uspjehe u predstavljanju Antuna Branka Šimića slovenskom čitateljstvu, ali moramo biti vrlo zadovoljni i vrlo joj zahvalni na hrabrosti i ambicijama što je unatoč skromnom poznavanju naglasnih obilježja hrvatskoga jezika, hrvatske morfologije i hrvatske sintakse (presudno važne za uspješno prevođenje pjesama Antuna Branka Šimića), krenula u teški, požrtvovni i vrlo rizični posao. 33
U isto doba kad je Šimić opjevao hercegovski krš, slovenski pjesnik Srečko Kosovel pjevao je o dragome slovenskom kršu, koji u sebi ima nešto čarobno, tajanstveno i lijepo, što čovjeka povuče u svoje nutrine. U ovoj je knjizi, što je za posebnu pohvalu, na svojevrstan način sugerirana poveznica književnoga djela i životnoga puta Antuna Branka Šimića s književnim djelom i životnom sudbinom suvremenika Srečka Kosovela, čuvenoga slovenskog pjesnika. Obojica su bili pjesnici samoće i univerzalnosti te pjesnici slobodnoga stiha ekspresivnog izričaja koji su tijekom kratkih života postali književni klasici objavivši tek po jednu zbirku pjesama.

IV.

Svima koji su u Sloveniji promicali književna djela Antuna Branka Šimića može služiti na čast i ponos jer su bili svjesni da se ljudsko dobro može graditi samo na temeljima kulture i bistrih pogleda na budućnost. U iskrenome, dugogodišnjem prijateljstvu prema hrvatskom narodu i Hrvatskoj, za koju sam na razne načine blisko vezan, 34 mogu reći da je medu hrvatskim književnicima koji su nadahnjivali Slovence - uloga Antuna Branka Šimića vrlo važna, zanimljiva i nezaboravna.
Osjećao sam dužnost kao slovenski znanstvenik da moram svjedočiti, ilustrirati i potkrijepiti zaključke pojedinim povijesnim činjenicama, ali daleko sam od pomisli da sam napisao i mali posto­tak od onoga što bih želio. Bit ću zadovoljan ako sam barem skrenuo istraživačima pozornost na činjenicu da je Antun Branko Šimić u Sloveniji imao značajnu recepciju i utjecaj. Tome ce se zasigurno poklanjati istraživačka pozornost u budućnosti, pa smatram da je moj pri log ponajprije dragi poticaj jačanju prijateljstva, kulturnih i drugih sveza za dobro ljudi; podjednako - i s jedne i druge strane granice.

Zaključno se može istaknuti:
Pjesnika Antuna Branka Šimića prihvaćamo - neka mi bude dopušteno i malo neoriginalne duhovitosti (podaleko od znanstvenih načela) - kao dobro staro hercegovačko cro vino: "Što starije to bolje!"
"Opija" nas Antun Branko Šimić vrhunskom poetskom krasotom i "rashlađuje" modemom svježinom svojih pjesama. Uljepša nam život svojim stihovima - i izbistri glave kristalnom čistoćom svojih misli.

----------------------------------------------------------------------------------------

1 Tu su pjesmu nakon Opomene gotovo svi slovenski osnovnoškolci 0972-1992) učili napamet u školi.

2 Budući da sam pomalo pjesnik, zaključio sam već u svojoj mladosti, nekoliko desetljeća nakon smrti Antuna Branka Šimića, da su njegove misli o pjesnicima i pjesništvu, zapravo, i moje misli (ideje).,Kakvo je to bilo divno otkriće kada mlad čovjek sazna da je već jedan veliki pjesnik na prekrasan pjesnički način izgovorio "njegove misli". Danas imam iznimnu sreću da u "mladoj" 75. godini života mogu govoriti o dragom pjesniku u prigodi njegova 110. rođendana u njegovu rodnom mjestu donoseći mu riječi ljubavi i zahvale od mnogih slovenskih prijatelja njegova pjesniŠtva. Najljepša hvala zavičaju Antuna Branka Šimića!

3 Premda nemarno jasnih istraživačkih dokaza, sigurni smo da Slovenke razmjerno više cijene i vole ovoga pjesnika jer i inače više vole pjesništvo, ali postaje i drugi veliki razlozi što je on njihov ljubimac. Nije ih teško razotkriti onima koji barem malo poznaju "žensku dušu".

4 U ovo me tekstu to nije predmet istraživanja, ali najavljujemo da ćemo u suradnji s kolegom i prijateljem Vladom Pandžićem, ako nas zdravlje posluži, napraviti pregled i popis svih tekstova o Antunu Branku Šimiću na slovenskom jeziku.

5 "Srbohrvaščino", "srbohrvaški jezik", odnosno "srpskohrvatski jezik" - službeno je nazivan hrvatski jezik u Sloveniji. Razumljivo je da Hrvati nisu mogli nikada prihvatiti taj nakaradni naziv, pa'su se prirodno takvom nazivanju svoga ;\ materinskog jezika žestoko protivili. To je još ostatak nevjerojatnoga nazivanja i jezika iz 20-ih i 30-ih godina 20, stoljeća: "srpskohrvatskoslovenački". Slovenci , su ima li više sreće da su se toga jezičnog ropstva oslobodili prije Hrvata

6 U prvom redu mislim na Miroslava Krležu koji je tada bio najutjecajniji književnik u Jugoslaviji. Poznato mi je i da je književnik Stanislav Šimić, mladi brat Antuna Branka Šimića, dolazio u žestoke sukobe s Krležom, izazivao njegovu opće poznatu taštinu, a htio je i objaviti neke bratove kritičke tekstove u kojima se vdo loše govorilo o književnom djelu dotičnoga svemoćnog pisca. Usp. Vlado Pandžić, O Stanislavu Stanku Šimiću, U: Stanislav Šimić, Krleža kao kritik, Split, 2004, str. 78-88.

7 Bili su ti udžbenici namijenjeni učenju hrvatskoga jezika, zapravo "srpskohrvatskoga. jezika" koji Hrvati nisu (s potpunim narodnim /demokratskim/ pravnim!) nikada prihvaćali kao svoj materinski i standardni (službeni) jezik.

8 Pretpostavljam da je Antun Branko Šimić petnaestak godina prije prikladnije predstavljen slovenskim osnovnoškolcima nego bosanskohercegovačkim. Nitko u Sloveniji nije ga doživljavao kao "opasna pisca", što je samo po sebi "nešto nevjerojatno". Vjerojatno če to mnogima stvoriti i sliku o drugačijim životnim i kulturnim okolnostima u Sloveniji za razliku od drugih jugoslavenskih republika, Bilo je očito više slobode te prava na upoznavanje istinskih umjetničkih vrijednosti koje nisu bile u skladu s "mišljenjem" vladajućih struktura,

9 Janko Jurančič, Srbsko in hrvaško berilo, DZS, Ljubljana, 1954, str. 347-348.

10 Nakon reforme gimnazija i osnovnog školstva u Sloveniji ukinuta je 1957. niža gimnazija te zavede no obvezatno i jedinstveno osmogodišnje osnovno školstvo. Nakon osamostaljenja Slovenije 0991.) ukinut je "srpskohrvatski jezik" kao nastavni predmet u slovenskim osnovnim školama.

11 Time ne želim reći da su slovenski učenici onodobno bili uspješniji u učenju nego hrvatskim učenicima nije ni davana mogućnost da upoznaju jednoga od svojih najboljih pjesnika. Koliko god to izgledalo neobično (pa i paradoksalno), sukladno je povijesnim činjenicama. Hrvatski autori udžbenika, ako izostavimo Matu Ujevića, kao da nisu poznavali pjesništvo Antuna Branka Šimića. Isti na je, ipak, drugačija. Nisu smjeli nuditi njegove pjesme učenicima jer to su neki mogli protumačiti i kao nagovaranje djece na suprotstavljanje vlasti.

12 Mila Vlašić-Gvozdić, Vadnica srbohrvatskega/hrvatskosrbskega jezika v slovenskih osnovnih šolah, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1972.

13 Usp. Srbohrvatska vadnica za šesti razred osnovne šole, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1968. te metodički priručnik Srbohrvatska vadnica za šesti razred osnovne šole (metodične enote 1), Mladinska knjiga, Ljubljana, 1968. itd.

14 Dobro je poznato (nije nepoznanica ni u Hercegovini) da obitelji Šimić, Vlašić i Pandžić veže više od sedam desetljeća srdačnoga prijateljstva. Mila Vlašić je i objavila zbirku pjesama (Usred jarka sunca, Maribor - Mostar, 1999.) koju je posvetila Antunu Branku Šimiću, a Vlado Pandžić, nećak Antuna Branka Šimića, toj i još dvjema njezinim knjigama napisao je pogovorne tekstove.

15 M. VlašiC-Gvozdić, n. d., str. 219. Ne možemo se oteti teškom dojmu da je to bilo d4Zo uskraceno učenicima u Bosni i Hercegovini. To je bez dvojbe i jedan od važnih razloga što danas sredovječni i stariji slovenski grada ni imaju drugačije (ljepše!) asocijacije uz riječ "Hercegovina" nego građani Bosne i Hercegovine pa i Hrvatske.

16 Tako je bilo dok nije 1992. hrvatski potpuno isključen iz slovenskih osnovnih . škola, nakon raspada Jugoslavije. Vjerojatno će se ponovno učiti hrvatski u osnovnoj školi u Sloveniji. Naime, sada se uvodi pored prvoga, koji je obično \ engleski ili njemački, i drugi strani, uglavnom susjedski jezik. Nije još dovršen ii konačni prijedlog o učenju susjedskih jezika (hrvatskoga, talijanskog, njemačkog i madžarskog), ali treba očekivati da će mnoge škole izabrati hrvatski. Nije glavni razlog za takav izbor što je Slovencima to najbliži i najlakši jezik nego mora se imati na umu da Slovenija ima najdužu granicu upravo s prijateljskom državom Hrvatskom. To će zasigurno ponovno omogućiti da slovenski učenici uče napamet pjesme Antuna Branka Šimića, kao što su učili njihovi roditelji te bake i djedovi.

17 U Bosni i Hercegovini njegove su pjesme počeli autori'udžbenika značajnije uključivati u osnovnoškolske čitanke tek u 70-im godinama. Navodno su autori udžbenika tvrdili da su njegove pjesme teške učenicima. Zanimljivo je da su slovenska djeca mogla razumjeti pjesmu Hercegovina, a hercegovačka i bosanska nisu mogla. Nema dvojbe da je riječ o nečemu drugom. Prosvjetnim vlastima u Bosni i Hercegovini nisu "odgovarale" njegove pjesme, vjerojatno kao ni onima u Hrvatskoj. Sigurno bi Antica Antoš i Jakov Bukša, autori hrvatskih čitanaka od 1955. do 1985., manje štedjeli s uključivanjem njegovih pjesama u osnovnoškolske čitanke.

18 Vjerojatno bi to pokazala i anketiranja osoba starijih od trideset godina. 19 1 u Sloveniji su jedno vrijeme 0979-1991) bile ukinute gimnazije.

20 Za razliku od srednjoškolaca u ostalim jugoslavenskim republikama.

21 Usp. Dragutin Rosandić, Metodika književne vzgoje (prijevod i preradba dr. sc. Jože Lipnik), Založba Obzorja, 1991.

22 Isto.,

23 Navodimo podatke u izvornom obliku (uglavnom na slovenskom jeziku).

24 Mnoge su slovenske knjižnice doživjele velike promjene u posljednjih sedamnaest godina, nakon raspada Jugoslavije. Modernizirane su, a rijetko se nabavljaju knjige iz bivših jugoslavenskih republika, uostalom kako je to i drugdje. Ipak, treba istaknuti da su knjige iz Hrvatske najzastupljenije što se tiče nekadašnjih jugoslavenskih republika.

25 Dugo vremena postojala je i politička smjernica prema kojoj nije trebalo prevoditi dje1a iz jugoslavenskih književnosti jer su najmoćniji političari smatrali da te jezike trebaju naučiti svi jugoslavenski državljani. Isticano je u mnogim prigodama da predsjednik Josip Broz Tito odlično govori i hrvatski i slovenski jer mu je otac Hrvat, a maj ka Slovenka. Tko nije želio vidjeti kako je u jugoslavenskim zatvorima i logorima, dobro je pazio da "ne uvredi bratstvo i jedinstvo".

26 Antun Branko Šimić, Pesmi, Ljubljana, 2006.

27 Isto, str. 124-125.

28 Usp. Vlado PandžiC, "Sređivanje" pjesnika,' Danas, Zagreb, 21. veljače 1989, 365, str. 6-7 ..

29 Bez obzira na njegovu veliku političku moć, njegove vrlo visoke političke dužnosti u Hrvatskoj.

30 Primjerice: Antun Branko Šimić, Preobraženja i izabrane druge pjesme (ured. Vlado Pandžić), Školske novine, Zagreb, 1995; Antun Branko Šimić, Preobraženja i izabrane druge pjesme (ured. Vlado Pandžić), Školske novine, Zagreb,

    1996; Antun Branko Šimić, Preobraženja (ured.Vlado Pandžić), Zagreb, 2005; Antun Branko Šimić, Preobraženja i izabrane druge pjesme (ured. Vlado Pandžić), Profil, Zagreb, 2005; Antun Branko Šimić, Sunce siromaha (ured. Vlado Pandžić), Riječ, Vinkovci, 2005. Neka su od tih izdanja, koliko se moglo pročitati, doživjela i nevjerojatne rekordne naklade u Hrvatskoj (kad je riječ o izdanjima pjesničkih knjiga), hrvatski rekord 20. stoljeća u brzini prodaje cijele naklade, pa nije jasno kako prevoditeljica o tome ništa nije znala, a istodobno su se hrvatski izdavači javno i žestoko otimali oko toga kritičkoga izdanja pjesama Antuna Branka Šimića. Treba, ipak, imati razumijevanja za slovenske prevoditelje jer tiskanje knjiga uobičajeno kasni.

31 Vlado Pandžić, Priređivačeve napomene, u: Antun Branko Šimić, Preobraženja, Zagreb, 2005, str. 73.

32 Usp. Vlado Pandžić, Nagovori i zagovori, Split, 2004, str. 13-18.

33 Imam vrlo bogata iskustva, a i prava i obveze ocjenjivanja prijevoda s hrvatskoga jezika na svoj materinski slovenski jezik koji sam predavao više od četrdeset godina u svojoj domovini Sloveniji i inozemstvu (u osnovnim i srednjim . školama, na pedagoškim akademijama i fakultetima). Rođen sam u Rogaškoj Slatini, u blizini Hrvatske, svakodnevno živio u blizini hrvatskoga jezika, prevodio s hrvatskoga na slovenski i obratno, a završio sam poslijediplomski studij

34 Isto.

LITERATURA

  • Jurančič, Janko (954): Srbsko in hrvaško berilo, DZS, Ljubljana.

  • Šimić, Antun Branko (960): Sabrana djela (med. Stanislav Šimić), Znanje, Zagreb.

  • Vučkovic, Radovan (1969): Preobražaji i preobraženja, Svjetlost, Sarajevo .

  • Vlašić-Gvozdić, Mila (972): Vadnica srbohrvatskega/hrvatskosrbskega jezika v slovenskih osnovnih šolah, MK, Ljubljana.

  • Vlašić-Gvozdić, Mila - Dobrila, Petra (974): Vzorec časovne razporeditve učne snovi za srbohrvatski jezik v 5., 6., 7. in 8. razredu osnovne šole, Ljubljana, Zavod SR Slovenije za šolstvo.

  • Šimić, Antun Branko (975): Pesmi (izbral in prevedel Veno Taufer), Založba Obzorja, Maribor.

  • Šimić, Antun Branko (979): Pjesme i kritike (ured. Marija Peakic), Mladost, Zagreb.

  • Rosandić, Dragutin (986): Metodika književnog odgoja i obrazovanja, ŠK, Zagreb.

  • Rosandić, Dragutin (991): Metodika književne vzgoje, prevod in priredba Jože Lipnik, za Maribor.

  • Šimić, Antun Branko (995): Preobraženja i izabrane druge pjesme (med. Vlado Pandžić), Školske novine, Zagreb.

  • Šimić, Antun Branko (996): Preobraženja i izabrane druge pjesme (med. Vlado Pandžić), Školske novine, Zagreb.

  • Pandžić, Vlado (2001): Profesori i učenici, hrvatski pisci, Birotisak, Zagreb.

  • Pandžić, Vlado (2004): Nagovori i zagovori, Split.

  • Pandžić, Vlado (2004): Prilozi za hrvatsku povijest recepcije književnosti, Profil, Zagreb.

  • Šimić, Antun Branko (2005): Preobraženja (med. Vlado Pandžić), Zagreb .

  • Šimić, Antun Branko (2005): Preobraženja i izabrane druge pjesme (med. Vlado Pandžić), Profil, Zagreb.

  • Šimić, Antun Branko (2005): Sunce siromaha (med. Vlado PandžiC), Riječ, Vinkovci .

  • Šimić, Antun Branko (2006): Molitva (med. Vlado Pandžić), Zagreb.

  • Šimić, Antun Branko (2006): Preobrazbe = Preobraženja (iz hrvaščine prevedla, s hrvatskoga prevela Ines Cergol; spremna beseda, pogovor Mile Pešorda), Društvo Hadriaticurn, Koper - Hrvoje d.o.o., Zagreb .

  • Zbornik radova i pjesama (2005): Posvečeno Antunu Branku Šimiću (med. S. Matoš, M. Micanović i V. Pandžić), Kijevo.